Kvemo Kartli je živo srce Gruzije, regija gdje se civilizacijska dubina mjeri ne u stoljećima nego u epohama. Ovdje su u Dmanisiju arheolozi iskopali ostatke Homo georgicusa — pet lubanja, čeljusbenih kostiju i postkranijalnih kostiju datiranih na 1,75-1,85 milijuna godina, čime je dokazano da su prvi ljudi koji su napustili Afriku prošli kroz ovaj kavkaski koridor mnogo prije nego što su stigli u ostatak Europe. Otkriće je preoblikovalo naše razumijevanje raspršenja čovječanstva, smještajući Gruziju na sami početak europske priče.
Ali doprinos Kvemo Kartlija nije samo evolucija. Na Gadachrili Gorau i Shulaveris Gorau, 30 km južno od Tbilisija, arheolozi su pronašli ulomke keramičkih posuda ukopane u neolitičkim zidovima od blata, koje su iznutra bile obojane vinskom kiselinom — kemijskim otiskom prsta grožđa i vina. Datirani u 6000 g. pr. Kr., ovi lonci predstavljaju najstariji fizički dokaz proizvodnje vina na svijetu, guraju unazad povijest vinogradarstva za 600-1.000 godina. Lonci, visoki gotovo metar, bili su ukrašeni motivima grožђа, a analiza peluda potvrdila je da su vinova loza rasla na obronačnim padinama.
U 5. st. n.e. u Bazilici Bolnisi Sioni, izgrađenoj između 478.-493. g. n.e., klesari su uklesali natpis u asomtavaruli pismo — najstariji povijesni dokument gruzijskog alfabeta. Na natpisu se imenuju Biskup David i Sasanidski Šahanšah Peroz I, označavajući ne samo dovršetak crkve, nego i kristalizaciju gruzijske pismenosti i kršćanskog identiteta.
Danas, Kvemo Kartli je regija kontrasta i suživota. Население je 51% gruzijsko, 42% azerbajdžansko i 5% armensko — zajednice koje su dijelile ove ravnice vijekovima. U Marneuliju i Bolnisiju azerbajdžanski se govori na tržnicama; u Tsalki armenski odjekuje u planinskim selima. Ovo je gruzijsko multietničko pogranično područje, gdje pravoslavna zvona i muslimanski ezani bilježe iste sate.
